{"id":1815,"date":"2020-04-17T15:23:40","date_gmt":"2020-04-17T15:23:40","guid":{"rendered":"https:\/\/baraka.co\/2020\/04\/17\/njanjetom-i-mocirom-kontra-korone\/"},"modified":"2020-04-21T18:37:13","modified_gmt":"2020-04-21T18:37:13","slug":"njanjetom-i-mocirom-kontra-korone","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/baraka.co\/hr\/2020\/04\/17\/njanjetom-i-mocirom-kontra-korone\/","title":{"rendered":"Njanjetom i Mocirom kontra korone"},"content":{"rendered":"\n

Vino i hrana u vrijeme Korona globalne pandemije. Prepustili smo blog na\u0161em dragom prijatelju Mr.Sc. \u017deljku Krn\u010devi\u0107u, gurmanu, ljubitelju vina, fotografu, povjesni\u010daru koji je ujedno i ravnatelj \u0160ibenskog muzeja. \u017deljko je svakako jedna od najznati\u017eeljnijih osoba koje osobno poznajem i smatram se sretnim \u0161to imam prijatelja poput njega. Vi\u0161e ovakvih postova mo\u017eete pratiti na njegovom facebook<\/a> profilu.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Uskrs. \u0160e\u017edeseti (po \u0161ibenski) u mom malom \u017eivotu. Prvi karantenski. Izdr\u017eat \u0107emo. Napisah ju\u010der par rije\u010di za morski.hr<\/a> o Uskrsima moga ditinjstva i teke o spizi koja je u\u0161la u obiteljsku tradiciju koja budi sje\u0107anja. Tako ne\u0107u opet o tome. Ako vas je volja pro\u010ditajte tamo. Ovdje smo u borbi s rje\u010dju, fotografijom i kuha\u010dom kontra Korone. Ne Done nego Gorgone. I onda opet usud. Nabavili za danas janjetine, onako, tradicionalno. Krasna, mlada, Miljeva\u010dka. Koja pase po kr\u0161u, a ne po zemlji. To me davno nau\u010dio pokojni dr. Stjepan Gunja\u010da u na\u0161im Bribirskim dru\u017eenjima. Nikako ne uzimaj janjetinu koja pase di ima puno vode i di je zemlja poplavljena po zimi. U\u0111e crv u glavu, ka\u017ee, a i po mulju i zemlji daje. I naravski da je to istina. Osvjedo\u010dih se. A o doktorovoj spizi biti \u0107e govora. E, janje s Miljevaca, lipo, malo, jo\u0161 na mliku. Ma davno nismo vakvog spremali. A i\u0161la klasika, razumije se. Danas juhica \u2013 malo rebara, buta i vrata. Uza povr\u0107e koje imamo, a Jope i Vice donili (ne daju mi u du\u0107an) svega. Jedino nisam tija one plasti\u010dne pomidore nego sam stavija \u0161uga. Imamo novi \u0161paker pa nisam moga kapulu zape\u010d na plo\u010di nego u tavi. Nisam ba\u0161 zadovoljan. Morat \u0107u ne\u0161to izmisliti za tu potribu, makar oni re\u0161o s jednom plo\u010dom. Mani\u0161tra \u0161pageti, petica. Uz to, \u0161al\u0161a od pomidora, neo\u010di\u0161\u0107ena, u \u0161porko. Iz va\u017ea. To je spiza koja je mome pokojnome \u010da\u010di, a i Vici je i meni, uz bakalar, spiza broj jedan. Mi volimo janjetinu malo samo prikuvat, a moj dida je volija ono u pola gotovu, tekev masnije, ono kad dr\u0161\u0107e kad je takne\u0161. S krupnom solju ito odozgora. U \u0161paker stavili br\u017eole i rebara i teke ple\u010dkice. S kumpirima, naravski. Sol krupna, onu sitnu vi\u0161e i ne koristim. Salatica kapulica mlada soljun namo\u010dena. Pa nek Milka dimi ?<\/p>\n\n\n\n

I onda opet usud. Telefonski razgovor s mojim mladim prijateljem Filipom Barakom. Planovi zajedni\u010dki. Kultura i gospodarstvo pod ruku. Ako Bog da. A ho\u0107e, uvjeren sam. Planova i volje je puno. Srima. Pri\u017eba. Ranokr\u0161\u0107anska crkva i vinarija koja promi\u010de povijest i kulturu. Uz ponudu promi\u0161ljeno u\u010dinjenog vina. Srima. Prekrasan svijet odmah tu, kraj nas. Srimska lokva na kojoj je \u017eivota bilo jo\u0161 u neolitiku. Mo\u017eda i u \u017eeljeznom dobu na obli\u017enjoj gradini. Antika. \u017divot je bujao. Izme\u0111u Lokve i Pri\u017ebe po svemu sude\u0107i je bio jedan vicus \u2013 selo. Vidljivi su dan danas ostaci. Uvala \u010capljina. Uto\u010di\u0161te brodovima od prastarih vremena. Od iskona. Mnogi ulomci anfora svjedo\u010de o tome kako su brodovi koji su na pu\u010dini Jadranskog mora do\u017eivjeli \u201elipo valjanje\u201c i skrili se u prvu pouzdanu valu na koju su nai\u0161li i iskrcali u more sve ono \u0161to se porazbijalo. Pa Srimski biser \u2013 dvojna bazilika na Srimi \u2013 lokalitetu Pri\u017eba. O njoj ne\u0107u jer je morate obi\u0107i, posjetiti i do\u017eiviti. Ako treba, zovite. Tu su sve\u0107enici u 6. i 7. stolje\u0107u slavili Boga. Sigurno su uz duhovne, u\u017eivali i u ponekim svjetovnim radostima. A sigurno su u\u017eivali u janjetini i vinu. Kasnije su crkve Gospe Srimske i one Sv. Martina koja je bila na Martinskoj po kome je i dobila ime. U Gospi Srimskoj je i najsa\u010duvanija romani\u010dka freska u Hrvatskoj. A tu su i suhozidi. Mocire. I bunje o kojima skrbi moj kolega Kale. Zra\u010dni snimak pokazuje isprepletenu \u010dipku od kamena. Od suhozida. Od mocira. Ovdje se vra\u0107amo na onaj razgovor s Filipom. Vino MOCIRA. Ka\u017eem ja Filipu \u0161to mi je za ru\u010dak, a Filip re\u010de pa \u010dekaj, uz to ti izvrsno ide Mocira<\/a>. Crno suho vino ubrano 2017. izvorno punjeno na obiteljskom posjedu. Pa za njega pi\u0161e lipo ovako:\u201cRu\u010dna selekcija gro\u017e\u0111a Merlota i autohtone Plavine. Vino inspirirano starim kamenim suhozidima koji okru\u017euju na\u0161e imanje i podrum na poluotoku Srima. U\u017eivajte odgovorno.\u201c <\/em>I u\u017eivao odgovorno. U ku\u0107i, bez vo\u017enje i dragog mi volana. Nazdraviv\u0161i s ostalim \u010dlanovima najdra\u017ee mi Obitelji, ovaj put virtualno, \u0161ta ka\u017eu on line. Jedva \u010dekam U\u017dIVO.<\/p>\n\n\n\n

Ako ste uspjeli do\u0107i do kraja ovog napisanog, moram vam re\u0107i da sam uz ovaj dana\u0161nji Gurmanluk vezao i jednu prigodnu pjesmu. Koja mi se puno svi\u0111a. Eto, u\u017eivajte, dobar vam tek i STOJTE KU\u0106I SVOJOJ!!!<\/p>\n\n\n\n