This is a guest post by Mr.Sc. Željko Krnčević, foodie, wine lover, photographer, history buff (and in real-world he is heading Museum of Šibenik) writer and many more as Željko’s curiosity is second to none.
I consider myself really lucky to be a friend to such a person.
This text is part of his Corona quarantine diary. You can follow more on his facebook account.
Uskrs. Šeždeseti (po šibenski) u mom malom životu. Prvi karantenski. Izdržat ćemo. Napisah jučer par riječi za morski.hr o Uskrsima moga ditinjstva i teke o spizi koja je ušla u obiteljsku tradiciju koja budi sjećanja. Tako neću opet o tome. Ako vas je volja pročitajte tamo. Ovdje smo u borbi s rječju, fotografijom i kuhačom kontra Korone. Ne Done nego Gorgone. I onda opet usud. Nabavili za danas janjetine, onako, tradicionalno. Krasna, mlada, Miljevačka. Koja pase po kršu, a ne po zemlji. To me davno naučio pokojni dr. Stjepan Gunjača u našim Bribirskim druženjima. Nikako ne uzimaj janjetinu koja pase di ima puno vode i di je zemlja poplavljena po zimi. Uđe crv u glavu, kaže, a i po mulju i zemlji daje. I naravski da je to istina. Osvjedočih se. A o doktorovoj spizi biti će govora. E, janje s Miljevaca, lipo, malo, još na mliku. Ma davno nismo vakvog spremali. A išla klasika, razumije se. Danas juhica – malo rebara, buta i vrata. Uza povrće koje imamo, a Jope i Vice donili (ne daju mi u dućan) svega. Jedino nisam tija one plastične pomidore nego sam stavija šuga. Imamo novi špaker pa nisam moga kapulu zapeč na ploči nego u tavi. Nisam baš zadovoljan. Morat ću nešto izmisliti za tu potribu, makar oni rešo s jednom pločom. Maništra špageti, petica. Uz to, šalša od pomidora, neočišćena, u šporko. Iz važa. To je spiza koja je mome pokojnome čači, a i Vici je i meni, uz bakalar, spiza broj jedan. Mi volimo janjetinu malo samo prikuvat, a moj dida je volija ono u pola gotovu, tekev masnije, ono kad dršće kad je takneš. S krupnom solju ito odozgora. U špaker stavili bržole i rebara i teke plečkice. S kumpirima, naravski. Sol krupna, onu sitnu više i ne koristim. Salatica kapulica mlada soljun namočena. Pa nek Milka dimi ?
I onda opet usud. Telefonski razgovor s mojim mladim prijateljem Filipom Barakom. Planovi zajednički. Kultura i gospodarstvo pod ruku. Ako Bog da. A hoće, uvjeren sam. Planova i volje je puno. Srima. Prižba. Ranokršćanska crkva i vinarija koja promiče povijest i kulturu. Uz ponudu promišljeno učinjenog vina. Srima. Prekrasan svijet odmah tu, kraj nas. Srimska lokva na kojoj je života bilo još u neolitiku. Možda i u željeznom dobu na obližnjoj gradini. Antika. Život je bujao. Između Lokve i Prižbe po svemu sudeći je bio jedan vicus – selo. Vidljivi su dan danas ostaci. Uvala Čapljina. Utočište brodovima od prastarih vremena. Od iskona. Mnogi ulomci anfora svjedoče o tome kako su brodovi koji su na pučini Jadranskog mora doživjeli „lipo valjanje“ i skrili se u prvu pouzdanu valu na koju su naišli i iskrcali u more sve ono što se porazbijalo. Pa Srimski biser – dvojna bazilika na Srimi – lokalitetu Prižba. O njoj neću jer je morate obići, posjetiti i doživiti. Ako treba, zovite. Tu su svećenici u 6. i 7. stoljeću slavili Boga. Sigurno su uz duhovne, uživali i u ponekim svjetovnim radostima. A sigurno su uživali u janjetini i vinu. Kasnije su crkve Gospe Srimske i one Sv. Martina koja je bila na Martinskoj po kome je i dobila ime. U Gospi Srimskoj je i najsačuvanija romanička freska u Hrvatskoj. A tu su i suhozidi. Mocire. I bunje o kojima skrbi moj kolega Kale. Zračni snimak pokazuje isprepletenu čipku od kamena. Od suhozida. Od mocira. Ovdje se vraćamo na onaj razgovor s Filipom. Vino MOCIRA. Kažem ja Filipu što mi je za ručak, a Filip reče pa čekaj, uz to ti izvrsno ide Mocira. Crno suho vino ubrano 2017. izvorno punjeno na obiteljskom posjedu. Pa za njega piše lipo ovako:“Ručna selekcija grožđa Merlota i autohtone Plavine. Vino inspirirano starim kamenim suhozidima koji okružuju naše imanje i podrum na poluotoku Srima. Uživajte odgovorno.“ I uživao odgovorno. U kući, bez vožnje i dragog mi volana. Nazdravivši s ostalim članovima najdraže mi Obitelji, ovaj put virtualno, šta kažu on line. Jedva čekam UŽIVO.
Ako ste uspjeli doći do kraja ovog napisanog, moram vam reći da sam uz ovaj današnji Gurmanluk vezao i jednu prigodnu pjesmu. Koja mi se puno sviđa. Eto, uživajte, dobar vam tek i STOJTE KUĆI SVOJOJ!!!
Text and images copyright by Mr.Sc Željko Krnčević, April 2020